RASPRAVA O PRAVOJ POBOŽNOSTI PREMA DJEVICI MARIJI
Sveti Ljudevit Grignon Montfortski (1673. – 1716.) napisao je nekoliko knjiga, ali njegovo najpoznatije i najčitanije djelo je Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji napisano 1712. godine. Kako on sam kaže: „Uzeo sam pero u ruku da stavim na papir ono što sam s uspjehom učio javno i privatno u svojim misijama, kroz dugo godina.“
Po proročkoj riječi samoga sveca, rukopis je bio sakriven zbog francuske revolucije u tami jednoga kovčega, i nakon toga zaboravljen i ponovno otkriven godine 1849. Od tada je postalo marijansko djelo koje je doživjelo više od tri stotine izdanja, na tridesetak jezika.
Prvi hrvatski prijevod uredio je nadbiskup dr. Josip Stadler godine 1894. U uvodu nadbiskup kaže: „Čitaj često ove istine, pogotovo prigodom Marijinih blagdana, i nemoj misliti da će ti postati dosadne. Vjeruj mi, što je više budeš čitao, postat će ti to draže. Nećeš lako ostaviti iz ruke ovu malu knjižicu.“
Najsavršenije sredstvo ili put kojim se postiže sjedinjenje s Gospodinom Isusom jest nježna i istinska pobožnost prema Presvetoj Djevici. Montfort to ovako objašnjava:
„Od svih sredstava da zadobijemo Isusa Krista, Marija je najsigurnije, najlakše, najkraće i najsvetije.”
„Tko želi imati Isusa, mora imati Mariju.“
„Zato što budeš više gledao Mariju u svojim molitvama, djelima i patnjama… vjeruj mi naći ćeš Isusa Krista koji je uvijek s Marijom velik, silan, djelotvoran i neshvatljiv.”
„Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, svojim Sinom, a Sinovljeva je najveća težnja da dođemo k njemu po njegovoj Majci.“
Monfortanska duhovnost je dakle kristocentrično-marijanska, a njezina najbitnija karakteristika je osobna posveta Isusu Kristu po Marijinim rukama:
“Bez sumnje, najsavršenija od svih pobožnosti je ona koja nas najsavršenije Isusu upriličuje i sjedinjuje. A budući da je Marija od svih stvorova najviše upriličena Isusu, dosljedno i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, više od ijedne druge pobožnosti posvećuje i upriličuje dušu Isusu, pa što je neka duša više posvećena Mariji, to će biti više posječena i Isusu Kristu. Eto, zato savršeno i potpuno posvećenje Isusu nije ništa drugo nego savršeno i potpuno posvećenje sama sebe Presvetoj Djevici; ili drugim riječima, ta je posveta savršena obnova zavjeta i obećanja učinjenih na krštenju.“
Radi se zapravo o svetom ropstvu ljubavi Isusu u Mariju. Posveta Isusu po Mariji može se izgovoriti na sažet način koji glasi ovako:
„Totus Tuus. Sav sam Tvoj, i sve moje je Tvoje, ljubezni moj Isuse, po Mariji tvojoj presvetoj Majci.“
Posveta ili povjera koju Montfort uči je put obnove i sazrijevanja krsnog posvećenja po Mariji, nasljeđujući njezine kreposti kako bi postajali sve više otvoreni djelovanju Duha Svetoga u nama:
„Zato, što god više nalazi Mariju, svoju milu i nerazdruživu Zaručnicu, u kojoj duši, to postaje djelotvorniji i moćniji da u toj duši proizvede Isusa Krista, a tu dušu u Isusu Kristu. O otajstva milosti, nepoznata i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima.”
Papa Ivan Pavao II. i “Rasprava o pravoj pobožnosti”
U vrijeme kada je još vršio kardinalsku dužnost u Poljskoj, povodom posjete svetištu Jasne Gore godine 1968., Papa je povjerio jednoj grupi vjernika sljedeće: „Iz te knjige naučio sam što to znači prava pobožnost prema Majci Božjoj.“
Godine 1979. poljski biskupi su izričito rekli: „To je najdraža knjiga Svetoga Oca Pape, od koje se on ne rastaje već mnogo godina.“
Sam Papa je osobno posvjedočio u jednom razgovoru veliki utjecaj Montfortove duhovnosti na svoj duhovni rast:
„Čitanje ove knjižice za mene je predstavljao odlučujući preokret u mome životu. Rekoh preokret iako se radilo o jednom dugom nutarnjem putu koji se podudarao s potajnom pripremom za svećeništvo. Upravo tada mi dođe u ruke Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici, jedna od onih knjiga koju nije dovoljno jedanput čitati. Sjećam se da sam dugo vremena nosio tu knjižicu i u tvornicu sode gdje sam radio, tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Čitao sam uvijek iznova njene odlomke jedan za drugim…“
U vezi uprljanih korica Montfortove knjige koju je Papa kao mladi radnik brižno nosio sa sobom, glasoviti francuski teolog, R. Laurentin, je izjavio: „Knjiga Rasprave o Pravoj pobožnosti se uprljala, ali srce mladog Karla se prosvijetlilo.“
U marijanskoj enciklici Majka Otkupiteljeva (1987.), Papa piše o važnosti Montfortove duhovnosti za čitavu Katoličku crkvu govoreći: „Među tolikim svjedocima i učiteljima marijanske duhovnosti rado podsjećam i na lik sv. Ljudevita Montfortskog koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom činjenicu kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti.“
Povodom 50. godišnjice svojeg svećeništva, u knjizi Dar i Otajstvo, Papa se ponovno vraća na ulogu Rasprave o pravoj pobožnosti govoreći:
„U toj knjizi pronašao sam odgovor na moje sumnje. Da, Marija nas približuje Kristu, vodi nas k Njemu, pod uvjetom da se njezino otajstvo živi u otajstvu Krista. Rasprava od sv. Montforta može malo uznemiriti zbog svojeg prenaglašenog i baroknog stila, no bit se teoloških istina koje su u njoj sadržane ne mogu osporavati. Pisac je vrhunski teolog.“
Papinsko geslo koje je izabrao Ivan Pavao II. jest Totus Tuus – Sav Tvoj. U apostolskom pismu o Krunici, govori o teološkoj i duhovnoj utemeljenosti tog njegovog gesla. Ove riječi su zapravo izražavale njegovo bezuvjetno predanje Blaženoj Djevici Mariji. I to geslo Papa duguje sv. Ljudevitu Montfortskom, koji ga u Raspravi donosi na cjelovit način: „Sav sam Tvoj, i sve moje pripada Tebi, moj ljubezni Isuse, po Mariji tvojoj Presvetoj Majci.“
Papa Benedikt XVI. je u svojoj prigodnoj propovijedi povodom beatifikacije pape Ivana Pavla II., 1. svibnja 2011. podsjetio: „U izrazu Totus Tuus Karol Woytila našao je temeljno načelo svoga života.“
Poštovani brate i sestro, slijedeći i primjer blagopokojnog Svetog Oca Pape, neka i tebi, meditiranje ovog dragocjenog djela pomogne da se ponovno i bezuvjetno predaš Isusu Kristu po njegovoj Majci Mariji.
„Čista Božja ljubav neka vlada u našim srcima.“ (sv. Ljudevit Grignon Montfort)
o. Zdravko Barić, monfortanac