Kršćani neprestano zazivaju milost od Boga. Naša ljudska narav je slaba narav, pala narav. Odluke, karakter, volja, postojanost, ustrajnost, obraćenje, ljubav – tako često padamo na tim životnim ispitima zbog naše slabe naravi. Gledajući samo ljudskim očima, kršćanski nauk zbilja izgleda kao nešto nedostižno, nešto daleko, ljudima nemoguće. Očaj i beznađe nas uhvate na pomisao koliko se moramo mijenjati, koliko smo grešni i slabi.
Ljubav prema neprijateljima, ljubav prema osobama koje ne zaslužuju našu ljubav, ljubav koja je postojana i ustrajna, bračna ljubav prema jednoj osobi do kraja života izgledaju kao nemoguća misija iz pozicije samo ljudske naravi.
Po Adamu i Evi, tj. po istočnom grijehu, čovjek je od početka svog života u grijehu i ne zaslužuje spasenje. Upravo tu djeluje milost – „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost“ (Rim 5, 20). Božja milost u kršćanstvu se shvaća kao Božju naklonost prema čovječanstvu, Božji nezasluženi dar, Božju slobodnu odluku da nam učini put spasenja dostupnim.
Milost je ona koja jača našu volju, oplemenjuje naš karakter, učvršćuje naše odluke, potiče naše obraćenje, usavršuje našu ljubav. Našu ljudsku ljubav dovodi do kršćanske ljubavi – agape, koja je spremna položiti svoj život za svoje prijatelje i oprostiti svome neprijatelju.
Sve ono što nam izgleda teško i nemoguće, milost čini mogućim. Upravo Mariji anđeo Gabrijel, Božji glasnik, govori: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Lk 1, 37)
Marija je ona koja je posebno od svih ljudi osjetila Božju milost – bez grijeha začeta i postala majkom Sina Božjega. Ona je majka Božje milosti jer nam je rodila i darovala najveću milost – Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja. I s pravom joj pripada naziv – Majka Božje milosti. Molimo Marijin zagovor, jer ona doista pozna i spoznala je snagu Božje milosti, kako bi i naš život bio oplemenjen milošću Božjom na putu prema vječnosti.
Fra Filip Čogelja